Nasilje nad ženama nije privatna stvar – svi moramo reagovati!
Svaka treća žena u svijetu doživi neki oblik nasilja u svom životu, bilo da je riječ o fizičkom, psihološkom ili ekonomskom nasilju. Problem postaje još veći kada društvo umanjuje ozbiljnost ovih slučajeva, a žrtve se boje da progovore zbog osude ili nepovjerenja u institucije. Nasilje nad ženama nije samo njihov problem – to je problem cijelog društva i svako od nas mora preuzeti odgovornost. Prijavljivanje nasilja i podrška žrtvama su ključni koraci u borbi za sigurnije društvo. Niko ne smije da živi u strahu, a nasilje nikada ne smije biti opravdano.
Jedan od najvažnijih međunarodnih instrumenata u borbi protiv nasilja nad ženama je Istanbulska konvencija, koju su usvojile zemlje Savjeta Evrope 2011. godine. Ovaj dokument predstavlja prvi pravno obavezujući sporazum koji definiše nasilje nad ženama kao ozbiljno kršenje ljudskih prava i postavlja jasne obaveze državama da zaštite žrtve i kazne počinioce.
🔹 Pozitivne promjene u zakonodavstvu
Nakon ratifikacije Konvencije, mnoge zemlje su unaprijedile zakone kako bi bolje štitile žene. Španija je, na primjer, nakon usvajanja posebnog zakona o nasilju nad ženama uspostavila specijalizovane sudove i centre za podršku žrtvama, što je dovelo do povećanja prijavljivanja nasilja i strožijih kazni za nasilnike.
🔹 Kampanje i podizanje svijesti
Zahvaljujući kampanjama poput „#MeToo“ i „Ni una menos“, žene širom svijeta progovorile su o svojim iskustvima i razbile tišinu oko nasilja. U nekim zemljama, kao što su Francuska i Kanada, uvedene su besplatne SOS linije i hitni smještaji za žrtve, što je spasilo hiljade života.
Primjeri zemalja koje su ozbiljno pristupile ovom problemu pokazuju da nasilje nad ženama nije neizbježna realnost, već problem koji može i mora biti riješen sistemskim mjerama. Svaka država, institucija i pojedinac ima ulogu u stvaranju sigurnijeg društva.